Jednom - Irena Savić
Jednom ćemo proći
ta vrata.
I onda je svemu kraj.
Nedopunjene misli
nezavršene pjesme
a pola puta do
svjetla.
i sve će onda stati.
Sjene naših snova
i nestali trenuci
na jednoj liniji
sjećanja.
Jednom su uspomene
spale sa zida
čvrste i jake su
nestale
i sumorno su sive.
Čime se zaustavljamo sada?
Kako umiremo ovoga puta?
Gdje se nalazimo?
Izvan svjetla?
Ostajemo na samome kraju.
Jedan smo korak do neba.
Nismo prošli ta vrata.
Irena Savić
(1984 - 2012)
- stihovi iz 2002. godine, i minijatura
-200x200-rez.jpg)
