Kasno je - Vanja Parača

Kasno je 

Kasno je,

gutaju nas riječi.

Pristajem na beskraj

u sklopljenoj pučini nemira

dok noćna ptica obesmišljava let.

Ako treba da se oprostim

s rascijepanom stranicom

djeljivih uzdaha i dogorjelih krila,

biću u njoj budna,

od pjesme tiša.

Znaš li šta su proročanstva?

Jedna čestica hemijskog sudara

i svijet koji prestaje da diše.

Postaje naš na krajevima straha,

a tu se ne čuje niko više.

Zvijezde traju od duže od trenutka

i usuđuju se na periferiju sna.

Ako je rizik rastegljiv kao tišina,

dan i noć umiru u čežnji vjetra

pravilnim dodirima sumraka.

Polako gubim prošlost

što kruži po svijesti

i lomi snagu neizgovora

i slutnju pogleda.

Al’ uzalud je razbijeno vrijeme,

neuhvatljivo i mamurno.

Sad je već kasno,

progutale su nas riječi.

Vanja Parača