Moj dom - Katarina Perić

Katarina Perić diplommirani je filolog engleskog jezika i književnosti. Rođena je Beogradjanka, a od svoje udaje, već 14 godina živi u Baru. Majka je dvoje djece. Uz profesorski poziv i rad sa djecom, svoju kreativnost iskazuje kroz autorsko stvarlaštvo.  Pisanje je njena ljubav i potreba još od djetinstva. Kao svoj prvijemac, ova hrabra autorka predstavlja autobiografski roman „Moj dom“.

* * * 

O romanu...

Kada sam pročitala uvodne rečenice romana “Moj dom”, autorke, profesorice engleskog jezika Katarine Perić, ”Dobiti i izgubiti, imati pa nemati,fraze koje ste mnogo puta čuli.Fraze koje se zovu život”,znala sam da će mi se njeno djelo svidjeti. I upravo to, imati pa nemati, okosnica je romana, predodredjuje ga i daje nagovještaj da ćemo doživjeti i proživjeti sve traume i boli porodice a posebno nježne i voljene glavne junakinje djevojčice Fare. Činjenica da se u jednom trenu izgubi sve što se sticalo cijeli život, da sva imovina i bogatstvo kao čarolija nestanu, je toliki stres da se sve u toj porodici naopačke poreokrenulo i pošlo novim uzburkanim i strašnim tokom. Život srećne porodice pune ljubavi i poštovanja, radosti, smirenosti i blagostanja, iz temelja se mijenja i njihov čarobni svijet nestaje i gubi se u haosu i užasu stvarnosti koju niko od njih ne može da prihvati.

Ali to nije najveće zlo. Gubitak novca i imovine donosi sobom gubitak ljubavi, beskrajne svadje supružnika i raspad porodice uz strašnu traumu glavne junakinje sedmogodišnje Fare

        Ovo je autobiografija autorke srcem i dušom pisana, duhom i umom vodjena, tananim osjećajima istkana, neprebolom obilježena, sa stvarnošću nepomirena,tugom i patnjom naslikana.

        U romanu je sve sagledano i pisano vidjenjem djeteta voljenog,obožavanog, koga od ranog djetinjstva prati bol zbog bolesti majke i stalni strah da je ne izgubi, uz vihore i strahote bezumnog rata.

         Naizgled je tečna priča o dogadjajima i turbulencijama jedne porodice, ali ipak je ovo kompleksan roman, slojevit i obogaćen prikazom jednog vremena u kome se radnja dešava što doprinosi njegovoj vrijednosti. Slikoviti i živopisni opisi haotičnog ratnog vremena u Beogradu gdje je autorka na sugestivan način predstavila stanje u državi u vrijeme novog poretka, divljanja nacionalizma, poremećenog sistema vrijednosti, mafijaških obračuna i vremena šunda i kiča kada se gubilo čak i samo dostojanstvo ljudi.

        Osim toga, neka poglavlja kao što su Bugarska, Indija, Firenca, pravi su lijepi putopisi u kojima se upoznajemo sa kulturom i civilizacijom ovih naroda što je vrlo zanimljivo i poučno.

          Ovo je roman žala za srećnim i predivnim djetinjstvom Fare i njenog nepomirenja sa stvarnošću, beskrajnog bola zbog rastave roditelja koji i nakon razvoda nisu nalazili zajednički jezik oko njenog odgoja i vaspitanja, koji joj nisu davali prostor da sama izgradi svoje stavove. Strogoća i posesivnost njene majke koja želi da joj sama kroji budućnost, buja u duši djevojčice, kasnije mlade djevojke što dovodi do njene bolesti i depresije zbog stalnog okrivljavanja i ranjavanja sebe.

          Ali Bog je uvijek tu da ljubavlju blagoslovi izmučenje i ispaćene duše. Na čudan i sudbinski odredjen način Faru Bog spaja sa jednim divnim, kulturnim, vaspitanim i lijepim mladićem iz Bara i tu se radja besvremena i beskrajna ljubav koja ruši sve prepreke pred saobom i do neba uzdiže leptirovim krilima. I pored protivljenja roditelja Fara napušta Beograd i odlazi u Bar da započne novi bajkoviti život. Samo majka nevoljno dolazi na njenu svadbu. Ali dan prije vjenčanja odlazi od  Fare sa obrazloženjem da ne može da gleda kako njena voljena kćerka nju napušta i ide u drugu porodicu. Tek kakva je to trauma za Faru koja nikad majci nije mogla da oprosti tu njenu sebičnost i majčinsku ljubomoru. Na svom vjenčanju bila je jedna od vrlo rijetkih mlada kojoj niko od njene porodice nije prisustvovao ceremoniji.

       Koliko je tek bola i patnje Fara proživjela tih dana opisala je živopisno i sugestivno tako da ovom romanu možemo da damo epitet da je i psihološki.

        Ali ono što izazivalo veliku emociju i moje suze je prekrasan humani gest svekra Andrije koji je u povratka sa vjenčanja zaustavio kolonu vozila pred jednom divnim kućom okruženom cvijećem uz riječi da je ovo kuća mladenaca koju je on sagradio i kao iznenadjenje priredio.

      Sva ova divna dešavanja autorka je toplo i vrlo emotivno opisala. Njen stil je tečan i lagan pun emocija i duše što je vrlo bitno da se čitalac identifikuje sa autorkom i duboko preživi sve to o čemu ona piše.

    Ovaj roman je Katarina Perić napisala da olakša svoju dušu i sve njene boli i patnje istoči iz sebe. Okružena beskrajnom ljubavi svog supruga i njeno dvoje divne djece, pažnjom i ljubavlju njegove porodice, živi svoju bajku koju joj je Bog podario.

      Želim da ovaj divni i topao roman dodje do što većeg broja čitalaca, da uživaju u ovom tekstu i poistovjete se sa sudbinom glavne junakinje koja je povratila sreću svog spokojnog i radosnog djetinjstva i uživanje u blagodetima porodične ljubavi koja je kao svetinja najveće bogatstvo srca.

Gordana Sarić