13.04.2018.
Poezija

Ne može se ubiti pesma

Ne može se ubiti pesma

Hej , ti bistrooki , zlatoperi, ribaru
Što tražiš prognane sanjare ,ovog grada
I stihove im ,ko jagnjad skupljaš u stada
Povedi i mene , sa sobom , sada,
Mrežom će mo od srme , iz tvoga oka
Izvući pesmu sa dna ,iz vira duboka
Gde već dugo , drže je pognute glave
Plašeći se njene jačine i njene slave !
Al ,uzalud je potapaju
Telo okivaju u lance
Na usta stavljaju katance
Uzalud je gone , spaljuju
Podmeću joj , podvaljuju
Zakone na nju navaljuju
Uzalud navode na put krivi
Ko istina ,neda se ona nikom
Rodjena je da leti i živi !

 

 

Jelena Adam