18.04.2022.
Proza

Nosorog nije glup – Slavko Mali

 

 

       Jednom prilikom slete leteći nosorog na moj dlan. Bio je čudan. Bez roga na nosu i nije bio glup. Kad sam uzeo svoju burmu između kažiprsta i palca, on je odmah shvatio. Skočio je kroz njega na vodenični točak, koji ga je samleo. Dobio sam džak zelenog brašna, koje sam odneo svom sinu veganu.

      Rekao sam mu: To je brašno od velikog zelenog skakavca koji je, u stvari, leteća biljka. Umesi veliku pogaču, kao što je livada na kojoj pase nosorog, koji ne postoji. Jer, ta livada je moj dlan, na kojem je ostala setna violina koja čeka da pojedeš pogaču, postaneš leteća biljka i dođeš po nju. Onda ćeš svirati Vivaldija – livaldija nosorogu koji nije glup ...

     Neću reći sinu da sam ga slagao za zeleno brašno. Jer, ja sam narkoman koji ima malu trgovinu zdrave hrane i povremeno ima potrebu da nešto proda kako bi kod drugog trgovca zdravom hranom i veselim snovima dobio šaku trave u dlan sa kojeg će on za tu malu uslugu uzeti nosoroga, bez roga, koji nije glup ...

 

 

Slavko Mali

 

 

 

____________

Foto: Free NET