Staza pepela - osvrt na zbirku pjesama Ružice Ruške Ciko

Staza pepela - osvrt na zbirku pjesama  Ružice Ruške Ciko

Kažem zbirka pjesama a mislim zbirka emocija. Tu nema sredine, nema hladnokrvnosti, od prvog do zadnjeg stiha složene i spletene emocije. Poezija koja nije pisana olovkom već srcem.

Možda i suzama.

E došla si!

I u te je riječi stala cijela knjiga. Baš svaki stih i sve emocije.

Sestra i brat dva tereta na jednim leđima. Zajedničkim. Baš kao što i pjesnikinja kaže: Spusti malo taj teret da i meni bude lakše.

Staza pepela sa raskršćem. Na jednoj strani je sreća a na drugoj tuga.

Jedno sjećanje na crvenu jabuku.

Prošlost koja je odredila sadašnjost i budućnost.

Sirotani koji su nahranjeni kao gladni ptići.

E došla si!

Pozdrav svom drugom ja i svojoj utjehi ispod sve tuge koja je zalila srce.

Sjećanje na pojedenu crvenu jabuku i vrijeme bez utjehe.

Jecaj zna da zataji i da se pretvori u osmijeh pokriven bledilom ispred mermerne ploče.

U sestri bratska tuga jača od sopstvene. Da došla je...Da sa onih leđa uzme svoj dio tereta.

Da bude uz njega dok je sam.

Jer bol i tuga se mogu podijeliti.

Sa bratom...

Goran Radičević