Prazan svijet - Vanja Parača

Prazan svijet

Brišu li se zlatne suze
kad zaboli nas prezriv osmijeh
da juče ne postoji više?

Poželjećemo pobjedu vremena
kad grobovi ugašenih zaćute,
ponude nam raj obličja tuge
i ostave nas do kraja nijeme.

Oči stvorene iz kamena
pomračenje tugom rađaju
što praznim svijetom hoda,
za umorne ruke,
prazne od bola.

Tražimo li nebu
da trnce postavi na cvijet,
vrtoglav od olovne rose?
Da nasluti otkrovenje istine,
od simfonije čuda glasnije.

Vanja Parača

Pročitajte još