Nadošlo zrelo grožđe
I vri u dojkama
U glavi more huči
Znojna noć niz trbuh curi
Dok sokovi mame leptirove.
U glavi Galeb klikće
Pjesmom nekazanom
Doziva San i
Kao magla misli obavija
Dok daleki talasi
Ime dozivaju.
Miriše rana jesen i
Postelju pod prozorom
Sokovima topi –
Jedna žena sanja more!
Labud N. Lončar