Gori moja zemlja - Zdravko Đuranović

^{Gori moja zemlja}

^{Noćas mi duša hoda po žeravici,}

^{a srce, poput razbijenog zvona,}

^{ne izgovara nijedan otkucaj.}

^{Iznad mene nebo krvari,}

^{kao da je sam Bog bacio}

^{kovački nakovanj u vatru svijeta.}

^{Gori moja zemlja…}

^{Bor ne šušti — para nebo kandžama dima.}

^{Jela ne plače — škripi u bolu,}

^{poput vrata iza kojih vjekovima živi duh planine.}

^{Trava je pepeo u nastajanju,}

^{šapuće dok se pretvara u dim.}

^{U pepelu ostaje obris života,}

^{siva prašina što još pamti zelenilo.}

^{Kamen se kruni kao tvrđava pod opsadom vremena.}

^{Jelen, što je nekad preskakao olujne vrhove,}

^{sada bježi po užarenim ugljevima.}

^{Vuk, što je lovio pod mjesečinom,}

^{sad zavija za izgubljenim šumama.}

^{Gore staze čobanske, uvijene u dim minulih vremena,}

^{gore uspomene s katuna pod planinom.}

^{Krš i stijene, sve golije, dime se u paklu ognjenom —}

^{gole ruke protiv plamenog zmaja boga Hefesta.}

^{Snaga tinja u ljudskome žaru,}

^{pred kojim i živi oganj gasne.}

^{Dogorijeva do ispod gnijezda…}

^{Sokolovi, opasani vijencem plamteće sile,}

^{svakim zamahom krila udaraju po ognju kao stražari neba,}

^{noseći oluju u perju}

^{i miris kiše u dahu.}

^{A ruke što pale ovu zemlju —}

^{nek im pepeo bude postelja,}

^{a vrata pakla jedini prag što će ikad prijeći.}

^{Zdravko Đuranović}