Brzi voz

Brzi voz

               Oduvijek sam dugoročno planirao svoj život. Tako sam krajem juna 2013. god. planirao da godišnji odmor za 2014. god. provedem na Crnogorskom  primoriju. Odmah sam počeo sa pripremama. Spakovao sam dvije torbe zimske garderobe, I jednu  ljetnje. Četvrta torba je bila puna hljeba i suhomesnatih proizvoda.. Bidon vode, naravno!

Saputnik u mom kupeu, bila je gospodja sa muškom bebom od mjesec dana, po imenu Marko.
    Polazimo tačno po redu vožnje, u 19h. Datum - 29.jun, 2014 ljeta Gospodnjeg. Voz ubrzava kretanje, I već trceg dana, u ranim jutarnjim satima, prolazimo Topčider. Nižu se gradovi kroz koje prolazimo, a na mjestima gdje se vrši ukrštanje vozova, zadržavamo se kratko - po nekoliko dana.
    Krajem Septembra, približavamo se Valjevu. Lišće po drvecu počinje da žuti I opada. . Prelivaju se različite nijanse boja, kao po persijskom  tepihu. Sve to doživljavam sa velikim ushićenjem.
 U Valjevu voz staje. Obzirom da sam potrošio zalihe hrane, odlazim u Tempo, i kupujem nove količine. Nakon kraćeg zadržavanja, od dva dana, polazimo iz Valjeva. Oduševljavam se divnim predjelima kroz koje prolazimo. Ulazimo u tunel, koji  je bio mnogo dugačak, jer smo četvrti dan izašli iz njega.
 Približavamo  se Požegi. Već sam obukao zimski džemper. Novembar je, I lišće  je već opalo. Na Zlatiboru je snežna vejavica. Prekrasan  pogled na bijeli prekrivač. Ne odmaramo. Preko Zlatibora, voz je malo usporio , ali idemo dalje.
 Stizemo u Prijepolje. Snijeg se zadržao samo po planinskim vrhovima. Miriše proljeće.
 Prošli smo Mojkovac, I približavamo se Kolašinu. Kolašinci, vrijedni ljudi,  već u 12h su na  svojim njivama.
Prolazimo kroz Moraču. Svake nedjelje, smjenjuju se bajkoviti pejzaži kanjona Morače. Primičemo  se Podgorici.Već se  osjeća  vrelina vazduha, početak juna. Ulazimo u  poduži tunel. Uskraćeno mi je uživanje u divnim predjelima, i pažnju sam  usmjerio na malog Marka, koji je već prohodao.
    Stižemo u Bar. Kondukter nas obavještava da je voz prispjeo u stanicu i da možemo da izadjemo. Marko je prvi pojurio prema vratima.

      Bio sam srećan što sam  na vrijeme stigao na godišnji odmor, a ujedno, osjećao dozu kajanja što sam putovao brzim vozom, te nijesam stigao dovoljno da  uživam u prirodnim ljepotama Srbije i Crne Gore.

                   Jovanović Svetimir ‘’Pop’’