Sehada Baždarević: Mamihlapinatapai, Građanski forum, Novi Pazar 2024.
Zbirka pesama ,,Mamihlapinatapai’’, prvenac Sehade Baždarević, je specifično, osobeno i ntrigantno literarno štivo kojim ona kroz svoju prizmu viđeno neobičnim i neočekivanim obrtima čitaocu dočarava vlastita traganja, zapitanost o pojavnom i vanpojavnom, doživljavanja čoveka i životnih vrednosti.
Osobenosti i specifičnosti ove zbirke se naziru već od samog naslova, koji je kao vođena meditacijama oko vatre članova Jemenskog plemena sa Ognjene zemlje iskoristila da čitaocu nametne neizbežnu zapitanost i potrebu odgonetanja. Zato odmah treba reći da sam pojam doslovno označava ,,tren kada svi zaćute i/ili pogled između dvoje ljudi, od kojih oboje žele da onaj drugi započne nešto što oboje žele, ali niko ne preuzima inicijativu, što može označavati i pogled potencijalnih ljubavnika i čin njihove neodlučnosti, nade i strpljivog čekanja reakcije’’. To je u dobroj meri odredilo i strukturu ove knjige i potrebu da neiskazano a naziruće čitalac pronalazi između redova, na šta ne treba dugo da čeka jer se sa time i njenim zrelim rasuđivanjem i uočljivom vatrom duše iskazanoj sa puno simbolike sreće već u prvoj pesmi ,,Žarište’’.
I to je samo početak njenog nenametljivog i veštog poigravanja rečju i kao retoričkim pitanjima davanja odgovora na brojna životna pitanja, što pored ostalih čini i u pesmi ,,Znanje’’ u kojoj se njeno viđenje i tumačenje ovoga pojma skoro poistovećuje sa Balzakovim, koji je smatrao ,,da je ključ svakoga znanja upitnik, jer većinu otkrića dugujemo pitanju’’. No, ova poetesa ide dalje i to iskazuje ovako: ,,Nešto što je tu i kad nije. /Nešto što ne postavlja ograničenja za svoja opkoračenja. /Nešto što prisustvom opija, a odsustvom napija. /Nešto bez čega misao nema smisao. /Nešto što je ujutru motivacija, uveče emancipacija. /Nešto što nije populacija već integracija. /Nešto čega bi trebalo više biti. /Nešto čega odsustvo nije vredno kriti. /Nešto, baš to nešto, o čemu treba misliti i razmisliti!
Nadalje, Baždarevićeva otkriva i u kratkim i očito pažljivo brušenim pesmama daje odgovore na pitanja: ko smo, šta smo, zbog čega smo, šta nas vodi, za kim, sa čim. I uopšte šta je
život, pa ga u pesmi pod tim naslovom, ne osvrćući se na reči Dostojevskog: ,, Kako god živeo – samo da živiš’’ definiše ovako: ,,Tačka koja se vrti sama oko sebe, reče škrtica. /Mačka koja se sa svima mazi, reče ulizica. /Mesto iz kog ljudi odlaze često, reče poštenjačina. /Cesta na kojoj za svakoga ima mesta, reče putnik. /Život je zemlja koja se sama sebi vraća, reče mudrac. /Vreme Vremena, reče starac. /Deo mene, reče običan čovek. /Vek, reče neka žena. /Dolazak, reče neko iz daleka. /Odlazak, kaza onaj koji smrt čeka’’.
Svesna činjenice da život neretko pokazuje i lažne vrline i ljudska osećanja, ona sa priličnom dozom filozofskog viđenja i obazrivim hodom između njih uspešno ukazuje u pesmi ’’Hipokrit’’, i to ovako:,,Kavaljerski gunđaluk, /kaljavi Dunjaluk, /kakav bezobrazluk. /Grlimo se licemerno. /Ponižavamo se iskreno. /Podnosimo se normalno. /Prvo, da svi vide; /Drugo, da svi čuju; /Treće, da se svima čini’’.
No, za razliku od svojih vršnjaka koji pevaju o ljubavi, ova poetesa promišljeno, emotivno sa puno simbolike i na metaforičan, ispovedan i pre svega atipičan način iskazuje sebe, neizbežno preispitivanje i sopstveni hod po trnovitim putevima života, pa u pesmi ’’Oružju, Oruđe, Sredstvom’’ to akcentuje ovako: ,,Tupim nožem, istupljenim rezanjem duše, gulim zrelu jabuku zeleni!’’ da bi posle ,,lomljenja’’ između srca i duše isceljena i osnažena nedvosmisleno sebi i drugima stihom rekla: ,,Samo, ovaj put, umetnik sam: Ja. Svoja’’.I kao takva nastavlja te ,,iz uglova njenih misli život kroz pesmu je kao voda kroz česmu’’, a čovek? Čoveka , u po meni, antologijskoj pesmi ,,Balada XXI veka’’ doživljava ovako: ,,Čovek bez prošlosti je prazan grob. /Čovek bez budućnosti je rob. ...’’.
Na kraju, iako bi se o ovoj zbirki moglo još što šta reći, treba konstatovati da je ovo knjiga koja je pisana da traje, da snažno oglašava autorku od koje treba očekivati nova i još zrelija književna ostvarenja.
Peko Laličić