12.11.2019.
Poezija

Asocijacija – Goran Radičević

Asocijacija

 

Hvatanje svitaca u flašice

da bi se znalo gde je sledeća klopka,

mrak tako gust da fluoroscentni sjaj

nije stigao dalje od dlana,

pogled koji nije došao do oka,

zov koji nije našao uho...

Bila si zatvorena u kući od stakla.

 

iznenadno turiranje motocikla pred fontanom,

odskakivale su kuglice leda ispale iz sjećanja,

krošnja drveta pronađena u mraku

i samo slučajni udarci u glavu

nijanse svitaca u neonskim reklamama

šimi cipele ispod zvonarica...

Nemušto dozivanje lutke iz izloga.

 

Dan kad su trolovi prekinuli post

djelovi otkinutih plastičnih ekstremiteta

svud na trotoarima,

svitac je bježao od Zemlje sijao se rep,

Sunce je izbjeglo svitanje i ugasilo se u oku,

Mjesecu sa slomljenog roga kapala krv...

Rosom ispod trepavica

oprala si staklene zidove rodnog zatvora.

 

Goran Radičević