Balkanska slikovnica
Bilo je jesenje veče tavno
Kada je seljak zaklao tele
Ljubimče štale raskomadano
Za tili časak tako vele
Ono se nije ni pomaklo
Hitrim je nožem dah presječen
Nagošću mesa smijeh žara taklo
U rerni pogled svježe ispečen
Komšije rakija ladna pa vruća
Psi gladne mačke grabljive ptice
Pij mezi pjevaj časti kuća
Tanjirom srca i džigerice
Zora sjedine strnom češljala
Lajala sjekira bukovinom
Prazna se koža mežurala
Nemoćna pusta pod mrzlinom
U to je seljanka došla da muze
Oprala vime tepala kravi
Krajem kecelje otiruć suze
Što su kapale po otavi
Mlijekom brektao prepun lonac
Šumile trave u bjelini
Drumom kerovi za njima lovac
I neke žene u crnini
Komšija svrati sinoć sam klao
Biće ko puter pravo sa sise
Ja ga nijesam još probao
Nešto ne mogu neće mi se
Tele ko tele nije zbog toga
Ali žao bi bilo mi manje
Da nije vjeruj tako mi Boga
Ruku mi lizalo pred samo klanje
Goran Bjelanović
___________
Ilustracija: Ivan Vecenaj Tišlarov - Seljak, slikar i književnik