Čekajući život - Đenana Jakić

Čekajući život

I svaki dan u isto vrijeme

neko tuđe vrijeme

nekih limenih ljudi

zvoni alarm i grubo

para mi san

“Ustani i zaradi novac”

usađena briga i panika

kotrljaju srce žilama

I baš kad bih se otela

od surovih sila buđenja

u mojoj glavi

neke tuđe nemisleće glave 

brišu drske misli

i  vojnički ulazim u kolonu...

“Idemo raditi za život”

stupaju djevojčice i dječaci

u tijelima radnika i seljaka

koja ih se više ne sjećaju..

Da nas bar nisu pitali

“Što ćeš biti kad porasteš?”

U tom trenu nestalo je slobode

i postalo je nedovoljno

biti sretan,samo sretan..

Postali smo vojnici života,

a djetinjstvo samo stanica

samo jedno od brojnih čekanja

Kakva li je to okrutna zabluda!

I svi ljudi postaju slični

I slični su im dani

pa se stoga  isto nemilice troše

i zamjenjuju novima u koloni

čekajući da zasluže biti sretni..

Kako nas je surovo pokrao

taj lažni moral  žrtve i rada!

I svaki dan se sve teže budim

u nekom tuđem vremenu

jer sam do kasno u noć

krala svoje sate pišući

Dere se alarm

i krivnja guši drske misli

“Šta će se desiti ako zakasnim?”

Ipak smiješno ozbiljni robovi

još jednom danu daju šansu

Nada je to

da ću baš ja iskočiti

prije zadnje stanice

na kojoj se život više ne čeka

već ispraća

Đenana Jakić