Čovjek koji ne postoji
Dan u stihu
isprekidano se piše.
Nije ovo njegovo vrijeme,
nema čak ni ime.
Čovjek u danu
koji usporava disanje
kao da sve je stalo,
izdužuje svoju sjenku.
Dan u čovjeku
nestao je
kao jutarnji nevid.
Nestao je u daljinama sebe.
Prestala je tišina.
Čovjek koji živi
u pjesmi,
njemu je već poznat kraj.
Čovjek od praha
ne živi van stranice od stakla.
Čovjek koji ne postoji.
Vanja Parača