Ćutiš

Proletio je san

strepnji pored oka,

uzeo zadnji vapaj

i poslednji muk,

a ti, ćutiš u metafori

i ne otkrivaš mi

sadašnji vid

kojim lebdiš iznad srca.

Nisam mogla retrospektivom

smireno otići u čekanja,

neizvjesna i nova

da ne pokidaju omot iluzije

kojom čekam te

u novom očekivanju,

Iz sna poznatom obličju.

Vanja Parača

Pročitajte još