29.08.2020.
Poezija
Dani i noći – Natalija Novaković
Dani i noći
Dani poput
ptica ranjenih,
umiru kao očajnici,
uz bolnu jeku
promuklim glasom umirućeg,
dok noći neumitne,
hladne padaju,
buket klonulih zvezda
u njedrima svojim skrivaju.
I tako dani,
brojani i nebrojani,
ponesu sobom
duh nadanja,
i suze bola i stradanja.
Tražim spokojstvo u noći,
u kojoj jedva trepte,
usnule svetlosti moći
dok povetarac šumori
njišući tišinu noći.
Natalija Novaković
