Dešava se
Tumara jutro
svanulo na pola.
Kapci otežali
nesanicom.
Kose čupam
iz kandži snova,
umivam lice
nevjericom.
Svu noć si
odnekud dolazio.
Vukao sa sobom
neko kuče,
jelo je bijelu mjesečinu
sa onog brda iza kuće.
Evo,na drugoj
polovini jutra,
kladim se u glavu,
praznu čuturicu,
da nijesi sinoć
ovdje bio.
Lažljiva noć je
izmislila priču.
Savka Gudović Parađina