Dječače, već si postao čovjek - Vanja Parača

Dječače, već si postao čovjek

Dječače, da li si sada srećan?

Uzaludno sam čupala košmare

u kojima živiš s amnezijom

i kažeš mi da su ti sjećanja

otišla u prolaznom dahu.

Ti ne daješ istini šansu buđenja

za sve one dane u retrospektivi

nad kojima se nadvijaju oblaci zla.

Dječače, imam još samo jednu želju

i neću ti više prodavati priče

o vječnostima i epohalnim ljubavima,

obećavam ti za kraj...

ako voliš je snažnijim bojama, jače

nego što ću tebe uvijek voljeti ja.

Kaži mi, dječače

sjećaš li se onih klinačkih pogleda

i nijemih razgovora, vođenih očima,

tražiš li one plave leptire u sebi,

koje niko više neće moći da vidi?

Dječače, prebrzo si zatvorio knjigu,

bez osvrta na ono što je trebalo biti

i ostati zauvijek u srcu djeteta.

Dječače, već si postao čovjek,

a ja te još čuvam na dlanu.

Vanja Parača