10.01.2020.
Poezija
Gavran – Žaklina Bagaš
Gavran
Sklopi oči,
budi poljubac vjetra,
zagrljaj leta
ludog svijeta.
U čudna vremena
letjećeš lako,
ne boli isto
let prebola svakog.
Krila ti crna,
moj gavrane bijeli,
volim te i takvog,
dok rane ti cijelim.
Smežuranog, starog,
obneviđelog, bez stida
slabašnog leta,
sve više bez krila.
Ne bira duša
sokola u letu,
već gavrana crnog
sa sve bajonetom.
Letjećeš, ružan a lijep,
dok oblak postoji,
krilima pjesmu nosiš
da nisi gavran
ne bih znala ko si.
Žaklina Bagaš
