Dimitris P. Kraniotis je nagrađivani grčki pesnik i doktor medicine. Rođen je 1966. godine u prefekturi Larisa, u centralnoj Grčkoj, a odrastao je u mestu Stomio (Larisa). Studirao je medicinu na Aristotelovom univerzitetu u Solunu, a zatim stekao zvanje master nauka (MSc) iz medicine na Univerzitetu Tesalije. Živi u Larisi (Grčka) i radi kao lekar, specijalista interne medicine.
Autor je jedanaest knjiga poezije objavljenih u Grčkoj i inostranstvu:
„Tragovi“ (1985), „Lica od gline“ (1992), „Izmišljena linija“ (2005), „Dine“ (Rumunija, 2007), „Endogram“ (izdanje Maliaris Paideia, 2010), „Eda“ (Rumunija, 2010), „Iluzije“ (Rumunija, 2010), „Samoglasnici na listovima“ (Italija, 2017), „Veza javne pristojnosti“ (izd. Kedros, 2018), „Minus jedan“ (Španija, 2022) i „Bore u kafi“ (izd. Kedros, 2024).
Glavni je i odgovorni urednik međunarodne antologije na engleskom jeziku „Svetska poezija 2011“, koja okuplja 205 pesnika iz 65 zemalja.
Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada za poeziju, koja je prevedena na 36 jezika i objavljena u antologijama i časopisima širom sveta. Pozivan je i učestvovao kao gostujući pesnik na mnogim međunarodnim festivalima poezije širom sveta.
Nosilac je titule doktora književnosti, akademik u Italiji, predsednik 22. Svetskog kongresa pesnika (UPLI), predsednik Svetskog pesničkog društva (WPS), direktor Mediteranskog festivala poezije (Larisa, Grčka), predsednik Međunarodnog naučnog odbora Međunarodnog festivala poezije u Nausi (Grčka) i predsedavajući Komiteta pisaca za mir PEN centra Grčke.
*
Dimitris P. Kraniotis is an award-winning Greek poet and medical doctor. He was born in 1966 in Larissa Prefecture in central Greece and grew up in Stomio (Larissa). He studied Medicine at the Aristotle University of Thessaloniki and obtained a Master of Science (MSc) in Medicine at the University of Thessaly. He lives in Larissa (Greece) and works as a physician (internal medicine specialist). He is the author of 11 poetry books in Greece and abroad: "Traces" (1985), "Clay Faces" (1992), "Fictitious Line" (2005), "Dunes" (Romania 2007), "Endogram" (editions Malliaris Paideia, 2010), " Edda" (Romania 2010), "Illusions" (Romania 2010), " Leaves Vowels " (Italy 2017), "Tie of Public Decency" (ed. Kedros, 2018), "Minus One" (Spain 2022) and "Wrinkles in the Coffee" (ed. Kedros, 2024). He is also the Editor-in-Chief of the international anthology in English "World Poetry 2011" (205 poets from 65 countries). He has won many international awards for his poetry which has been translated into 36 languages and published in anthologies & magazines in many countries. He has also been invited and participated as guest poet in many International Poetry Festivals around the World. He is Doctor of Literature, Academician in Italy, President of the 22nd World Congress of Poets (UPLI), President of the World Poets Society (WPS), Director of the Mediterranean Poetry Festival (Larissa, Greece), President of the International Scientific Committee of the International Poetry Festival of Naoussa (Greece) and Chairman of the Writers for Peace Committee of PEN Greece.
Janus
Naše naselje
je sada stambena zgrada
Lift zaglavljen
između penthausa
i neba
A mi u njemu
zgusnuti udobno
bez daha
(i bez signala
na mobilnom telefonu)
Na ivici bekstva
iz „savoir vivre“-a
spremni odavno
za izlete, za skok
(Kad smo, zapravo,
zaljubili se?)
Na vrhuncu
zaleđenih koraka
u podrumu
Janusovih polu-dilema
Janus
Our neighborhood
Is an apartment building now
The elevator stuck
Between penthouse
And sky
And we in it
Squashed in comfortably
Breathless
(And without reception
On our cell phone)
On the verge of an escape
From the “savoir vivre”
Ready for a long time now
For escapades
(When did we actually
Fall in love?)
At the peak
Of suspended steps
In the basement
Of Janus semi-dilemmas
*
Posetioci našeg srca
Čudan razgovor
u kamenoj odori
preteći lebdi
nad svakim našim korakom
Hladne kapi učtivosti
peku nam dah
Da li je nada
prestala
da posećuje naše srce?
Sneg danas
nije beo
on je bezbojan
kao dužica naših očiju
kao dobro jutro
koje ne silazi s naših usana
Da li je ljubav
prestala
da posećuje naše srce?
Iscepani poster
u kovitlacu vetra
svaka naša reč
plavi oblutak
potonuo u plavetnilo mora
naši snovi
Da li je poezija
prestala
da posećuje naše srce?
Our heart’s visitors
A strange talk
With a stony garment
Threateningly hovers
In our every step
Cold drops of courtesy
Burn our breath
Did hope cease
To visit our heart?
The snow today
Isn’t white
It is colorless
Like the iris of our eyes
Like good morning
Which doesn’t come out of our lips
Did love cease
To visit our heart?
A torn poster
In the whirl of the wind
Our every word
Blue pebbles
Sunk in the blue of the sea
Our dreams
Did poetry cease
To visit our heart?
*
Crvena pesma
Oslikah crvenom
nebo
dane kada sam se izgubila
i sebe poricala
smejala se bez razloga
tada sam živela
Oslikah crvenom
vodu
utopih se u suzama
i spasih se
zaboravljajući krivicu
prevarih samu sebe
Oslikah crvenom
ovu pesmu
rečima sam se izbrisala
i ponovo rodila
krvlju pišući
osvetih se sebi
The red poem
I painted red
The sky
Days that I lost myself
And denied myself
Laughing without reason
I lived those
I painted red
The water
I drowned in tears
And saved me
Forgetting my guilt
I cheated myself
I painted red
This poem
With words I erased myself
And resurrected myself
Writing in blood
I avenged myself