Hoćeš li – Vanja Parača

Hoćeš li

Hoćeš li me voljeti ako danas prestanem da dišem?

Ako odlučim da više ne postoji svrha, a kamoli sa njom i život.

Vremenima boluje i sam moj bol

opipljivo, tako nemoćno,a mislima sam već otišla

u neke daleke predjele.

Hoćeš li pomisliti na svaki trzaj tuge

kojom sam dane prišivala,

hoćeš li se ikad sjetiti dana koji su ostali

u nevinim bićima­?

Možda nikad nijesi udahnuo iskru

iz dalekih, nedostižnih misli,

ali rekli su mi da želja čuva ključ,

da je samo ostala dovoljno dugo...

Poželjela bih neštood čudesa veće...

Da još malo hodam zemljom

dok stvarno ne ostavim trag.

Ali prije toga tebe.

Onda bih mogla prestati kucati ritmom živog,

kad bih samo znala

da ispuniti život znači biti srećan,

pa makar samo i na jedan dan.

Hoćeš li da sačekam nadu

na klupi u parku, u nekim poznim danima?

Kad budemo gledali male odraze

u nekim nježnim pogledima.

Možda će ona već doći na vrata

svih onih što odustaju od smisla

i produžiti čekanja, sve do beskraja.

Kažu da ljubav nikad ne bira,

vrijeme niti mjesto otkucaja,

a ja sam već shvatila djelić te istine,

ljubav se uvijek samo daje, prava se nikad ne uzima.

Moje srce bi nastavilo u tebi da traje,

iako možda to nikad ne bi znao,

proživjela bih tako svaku tvoju sreću,

upijala bih svaku misao.

Dugo sam se pitala koja je čar praviti zablude o ljubavi,

i sam stvarati slike o onima

koji nijesu uvijek takvi.

Nije ni trebalo da dobijam odgovor,

koji će se okretati oko samo jedne misli

- ljubav je samo ako si spreman

da istinski joj život predaš.

 Vanja Parača