Hvala ti
Tebi, dječaku rumenih obraza
koji hrabro korača ka sjutra,
Ne sluteći koliko je danas opasno ići naprijed.
Tebi, osmijehu nad osmijesima
jer ti znaš šta je sreća,
Baš takvog te volim,
sa smijavicama na obrazima
i zvjezdanom prašinom u rukama.
O, vječna ljubavi neugasivog ognja
i zlatne iskre negdje u praskozorju.
Moja svjetlosti u mrkloj noći
i nado moja u beznađu.
Tebi za sve zagrljaje lišene suvišnih riječi,
za sve tišine i pute nedohode
što me trnjem do beskraja dovedoše,
znam te i znaš me.
Tebi, što voliš moje osmijehe nesavršene
i što se ne bojiš moga mraka.
Tebi, koji plivaš i kada se bistre vode zamute,
a nada potonja potone.
Tebi, što si me naučio
da su daljine lijepe koliko su teške
i da nas uvijek stazi voljenih vrate.
Tebi, koji ne odustaješ od hrabrih
i daješ se svakom slijepom putniku na cesti izgubljenih....
Moja bolja strano srca čednija i vjernija,
kad sve je izdaja.
Druže u ljubavi i kad me srce prevari,
a ljudi zgaze.
Hvala ti.
Jovana Stevović
