11.04.2018.
Poezija
Ikona
Ikona
Nisu te skrile daljine,
ni korov godina sušnih
što raste između nas.
Najmoje, još si u meni,
a sjetne zjene te žedne.
U svijetu snova satkana,
beskrajem misli jedriš
u prkos zaboravu.
Na svakom je zidu uma
ikona tvoga lika.
Moj um je mjesto sveto
sve dok si ti u njemu,
u sjećanju koje brani
da vrijeme zbriše ti trag.
Dok ispod kosti grudne
u srcu lava vri.
Srce je moje, ljubavi,
odavno postalo - ti.
Ničija il´ ko zna čija,
opet si najviše moja.
Mladen Maraš
