04.07.2018.
Poezija

Ja skidam Žalost – Nerandža Nena Kostić

 

Ja skidam Žalost

 

U srebrnoj koroti Meseca
ja skidam Žalost
da mi vidiš lice.

Dosta sam srpovima noći
sekla koĉijašu uzde...;

ovog puta doći ću nečedna pred Tvoje oči.

Samo mi pokaži Put...

Ovde Udovice udoviče tajno;
jedino ja se usudih
da ožalim živog ĉoveka.

Zvezdama se zaklinjem u Plavo...;
plavo ko ohridsko leto...

Ni jedanput ti ne stisoh ruku,
a ko da te oduvek znam.

Tako toplo, sanjalice sniju...
kad prežude žud zemaljskog...

Noćas bih merila srcem
Daljine i Beskraje...

Kočijašu, predji u trk;

o koliko kasnim
da sebe nazovem Ženom!!!

 

Nerandža Nena Kostić