Jauk barskog čempresa - Branka Vojinović Jegdić

Jauk barskog čempresa

Još ne probuđeno jutro!

Stižu prepuni zlobe,

nose u rukama šege

 i hoće da nas zdrobe.

Eno, ubiše mi brata!

Zakukah od muke,

buka njihova nadjača

moje očajne jauke.

I sestri mojoj miloj

 slomiše dugi vrat

a za njom odmah se sruši

i drugi moj brat.

 I tako redom padaju

 jedni za drugima,

 ostade samo pustoš

na našim panjevima.

A ovdje gdje rastoh i

 živjeh život dugi,

odoljeh svim naletima žege,

vjetra i studi.

Mislio sam

da ću stoti rođendan slaviti,

da će moja stamenost

sve dobre ljude okupiti.

Dolaze đaci, građani,

svi koji nas vole

vape i suze liju

naše ih rane bole.

Hvala vam Branioci!

Vaša ljubav i snaga

nadjačaće sramotu

ovog sumornog dana.

Noć se tužno razdvaja

od ovog jutra bijela,

umjesto ptica sa grana

pilotina je letjela.

Branka Vojinović Jegdić

____________

Foto: Preuzet sa NETA-a