Jesen u meni
Odcvrkutale su moje laste
izdživdžijali su mi i vrapci mali.
Ne griju više ni zlatni zraci
kao što su grijati znali.
Sama u sebi, sama sa sobom
svađam se, naspram-sebe, s ljudima
ispunjenim zlobom
dok se i sama, na žalost, pripremam
na putovanje sa istom torbom ...
S teretom ugaslih ideja i ideala,
istrošenih ljubavi, gdje koja mrvica,
da se grudi ne slede bez
i trunke srca.
Sve žuto lišće pretvaram u priče
i ono trulo i crno ne ostavljam lako.
Ne uživam, već trulim ujedno,
a željna proljeća i zelen-lista ....
No, jesen u meni, smjestila mi tako.
Stanica Perošević