-800x400-fixwidth.jpg) 
                        Jesen u meni
Odcvrkutale su moje laste 
 izdživdžijali su mi i vrapci mali. 
 Ne griju više ni zlatni zraci
 kao što su grijati znali.
Sama u sebi, sama sa sobom
 svađam se, naspram-sebe, s ljudima
 ispunjenim zlobom
 dok se i sama, na žalost, pripremam
 na putovanje sa istom torbom ...
S teretom ugaslih ideja i ideala,
 istrošenih ljubavi, gdje koja mrvica,
 da se grudi ne slede bez
 i trunke srca.
Sve žuto lišće pretvaram u priče
 i ono trulo i crno ne ostavljam lako.
 Ne uživam, već trulim ujedno,
 a željna proljeća i zelen-lista ....
 No, jesen u meni, smjestila mi tako.
Stanica Perošević