20.01.2020.
Poezija
Jutros sam satu vratila kazaljke – Vanja Parača
Jutros sam satu vratila kazaljke
Jutros sam satu vratila kazaljke,
sanjala sam da tamo pripadaju.
Zatvorila sam kutije,
nek spavaju izvan tuge,
a priče nisam.
Slomila sam ogledalo,
kažu da stiže oluja.
Nesreća iza ugla čeka,
ali danas nije na potezu.
Vidjela sam djevojčicu
kroz maglu što guši pogled,
otvorila je vrata budućnosti
i vratila slomljeno ogledalo.
U svakom djeliću iskrzana prikaza,
sadašnjost i prošlost ratuju.
Pokušala je da me liši bola,
dok su krhke kapi kiše
smjenjivale suze.
Pitala sam je kako se zove,
iako me je odgovor vukao na dno.
Strah,
sumnja,
strah,
bol
Ne, to nisam ja.
Večeras ću uništiti vrijeme,
slomiću sve otkucaje što dolaze,
kazaljke ne vode u novi dan.
Vanja Parača
