Kad me ne vidiš – Branka Popić
Kad me ne vidiš
kad me ne vidiš,
kad me ne gledaš
bučnim mislima ožiljke otklanjam
i pitam se : zašto zaboravljam
gdje smo se našli
i zašto ne proslavljam...
kad me ne vidiš
zalutam često u mrmorima mašte ruse,
opustim tijelo niz livade rosne
i gnječim šaku pogače posne..
sjetim se tek mraku na konak
kad dođem budna i okata u krilo
kakav se dan desi u trenu,
šta je sve bilo,gdje se sve skrilo..
kad me ne gledaš
u leđa te guram pogledom prodornim,
okom sjetnim
i pitam se zašto me ne uzmeš u naručje
i jedno i drugo učiniš sretnim...
Branka Popić