Kao vučica - Labud N. Lončar

Kao vučica

Ranjena,ljubavi gladna i

Od čopora ostavljena

Dozivaš me urlikom

Sa tamne strane mjeseca.

Plašiš male noćne ptice

Usnule na mom jastuku,

Otresaš sa grana prezrele smokve,

I gaziš usnule školjke u pijesku -

Na zaboravljenoj obali.

Kao vučica,

Ranjena po ko zna koji put

Ponosno nosiš ljubav u očima

I požudu u zubima,

U grudima pjesmu.

Cijepaš urlikom noć

Kao znojni čaršav

Dok leptiri bespomoćno

Lebde nad stomakom.

I tako, iz noći u noć -

Kao gladna vučica

Urličeš moje ime

S tamne strane mjeseca..

Labud N. Lončar

Pročitajte još