Kapela na moru
Ovde su noći slane, vlažne
Šapatom mora isprekidane
Noćnih ptica jekom.
Samoću,
vodu,
udišem mir.
Topi se so u krvi
Dok se molim Bogu
U praznoj kapeli iznad žala.
Ostaju rijeci na usnama
Zalijepljene
Težinom daha.
Sjenka,
gorostasna,
kamena
U trouglu
Uvijek ista,
vremenom ispijena
Solju, tamom, blijeda
Stvara zvuk slike žive
Pjeva pjesmu starog beskućnika
More
Mirisom limuna opijenog.
Nataša Lečić