07.03.2024.
Poezija

Klesanje samoće - Labud N. Lončar

Klesanje samoće 

 

 

 

 

Isklesao sam samoću

U grlo je položio.

 

Da šuti.

 

Tihuje…

 

Decembru i sjevercu vjetru

U noćnu vizitu dolazi, prkosi.

 

Isklesao sam samoću

U umorno oko je usadio

U onom mističnom trenutku stvaranja istine

Kada mjesec obljubi svojim sjajem

Stidljivi talas na mirnom moru

Donoseći urlik vučice

Iz davnih dana, još…

 

Isklesao sam samoću

U uvo je postavio!

 

Da oslušnem tišinu morskih dubina

Iz kojih dopiru lascivne priče

Bestidnih školjki i lukavih ajkula.

 

Isklesao sam samoću

U grudima je čuvam!

 

Jer u njima spavaju zvijezde.

 

Ušuškane bijelom pjenom

I tišinom kosmosa

Koje ljulja i uspavljuje

Beskonačni talas sjećanja.

 

Isklesao sam samoću...

Da zajedno ćutimo!

 

 

 

Labud N. Lončar