Kolodvori sjećanja - Milanka Aranitović Rakočević

Kolodvori sjećanja

Zavičaj sa likom moje bake, 
čobanska pjesma sa stare trake, 
sreća i tuga u istom jastuku,
umilni sati sporo se vuku,
´´Orlovi lete rano´´ i 
i sve do mora ravno 
a more plavo i daleko.

Tragovi bosonogih stopala,
trošna kuća na brijegu spava,
mladosti pješčani sat,
ptice u letu, koraci u smetu, 
vuneni dzemperi i par rukavica, 
bogate jeseni,
u kosi očeva hrapava ruka,
osnovna škola, zimzelena jabuka, 
a duša ostala na kolodvoru sjećanja.

Crkva Svete Petke i džamija Husein Pašina 
na obalama Breznice rijeke,
nedozrela mladost ko kisjela kupina, 
krpenjača i stripovi, crno bijeli filmovi,
prvomajske vatre,
da siđeš s uma od radosti u venama.
Bože, oprosti za svaku nenaučenu lekciju, 
za sve grijehove i neostvarene snove.

Boka Kotorska, Baš Čaršija, 
Kalemegdan, jezera Ohridska,
Ada na Bojani, Trg Jelačića, 
prva ljubav svuda ostala. 
Miriše Mostar pred mojim vratima,
i ´´Mostarske kiše´´ u sitnim satima, 
glaskaju se salaši banatskih polja,
na keju ljubavi tvoje oči u mraku, 
Višegrad i ćuprija na Drini 
pod Lovcenom zelen trava,
Na Trebeviću procvetala behar grana,
na ormaru dunju uvelu još čuvam za tebe.

Prođoh svuda, srce ostavih, 
ni jedna vrata ne zalupih,
Bogu i Alahu se pomolih, 
ponizno s dušom na pokajanje, 
Bože, daj nam pomilovanje, 
daj stradalniku svoju sliku 
oči i svjetlost u mraku.

Ako me pitaš gdje sam sada - 
Ne idem iz ovog grada, 
sve je moje ovdje,
duga ljeta i kišne jeseni,
proljeća moja u meni,
a boja teških godina tamo negdje, 
tamo negdje ostala.

Milanka Aranitović Rakočević