Koraci
Naši koraci bili su igra
negdje između moga
i tvoga neba
tamo gdje ptice
prelijeću na obje strane
i nose najljepše poruke.
Noćas kao da je
sve drugačije
ptice su utihnule
ti si nestala kao duga
zauvijek rekla zbogom
i sve je postalo juče.
Pusti bar suzu
da ne gazim pepeo
sagorjelih nadanja
koja se osjenčiše
za neke sretnije ljude.
Bojim se mojih buđenja
da se ne pojaviš
i opet nestaneš
noćas su svici i zvijezde
i mjesečevo srebro
moji drugari
jer imaju tvoj sjaj.
Noćas tuga mesečari
mojom umornom dušom
sreća je polomila grane čekanja
a suze još broje korake
koji se najviše čuju
kada odlaze
i dišu mojim stihovima.
Refik Martinović