 
                        Krik
ja znam, da ona zna,
 da ljubav cveta u maku
 da u zraku ptica nosi
 božansko krilo sreće
 ali ona ne zna, da srce izgori od života.
gle, njena beskrajna lepota,
 tera me...da gledam ružan svet.
 pogledom u prazninu, vidim sliku
 pucanj u grudi, sa trnom nežnosti...
osećam da obećanje zivi u večnosti
 onih koje više nemam...ali želim samo...
 božansko krilo sreće i krik čoveka...
 da me više želi ona, koja me neće!
dahom svoje bezbrižnosti...postajem...
Ljubav.Mašta.Budjenje.Cveće!
 U okretu svetog Jovana učitelja.
Srećko Aleksić