Lavanda
Sjedim na skupljenim oblacima,
i posmatram prolaznike - smrtnike.
Rijetki su sa empatijom zastali,
a na tuđu bol preostali su - zaboravili.
Glavu nisu nit´ okrenuli,
a kamoli sebe imalo dali.
Davno su snivali o ljubavi,
o davanju i primanju,
o postojanju i bistvu.
Gdje su im snovi nestali?
Radi čega uzimaju,
a zauzvrat ništa ne daju?
Čemu bistvo postojanja,
ako nemaju toleranciju prema drugima?
Lavandom ih posipam,
ime svoje ispisujući,
o ljubavi i miru - među ljudima snivajući.
Ljiljana Lipovac
