Ljubav se zrnom tuge piše
Bacam u reku nadošlu
od kiše sve tužne rime
neka ih potopi vapaj stiha anđela svetlosti u dubine.
Sve nadošle misli,rasuta slova ,neka se bore za dah
u malom trenu samoće koja je grudi pekla..
Da ih pokupe oni koji
koji se bore za dah,
a svaka reč je tvoje ime rekla.
Hitam u susret vetra što briše,
ubiram svetlost što tugu lomi..
Dišući vazduh u kojem tebe
k´o ratnik s´mačem na pola lomim.
Pola srca za pola tuge,jer
sve se jednom deli na pola.
Bojiću četkicom ispod duge,
pola ničega jer tako volim.
Bacam u reku sve tužne rime,
neka ih mutne zaliju kiše.
K´o pale brodove od papira
niko ih neće čitati više.
Čemu tuga?
Ne boli tren ,u kome jedna
duša diše.
Samo se istina s´ lažima bori
ljubav sa zrnom tuge piše.
Ana Miladinović