Molika

Molika

Pucaju obrazi od plača

Za tobom, lirski cvijete...

I trava mirisom korača –

Da tvoje tabane srete.

A kao neman nemušta –

Na trulež zadiše osama,

Moždana kora popušta,

I mrsi pamet s kosama...

I slušam drevne prologe

Na mudrom slovu s ognjišta,

Kako su lažima noge

Na zemlji kraće no išta,

I kako pred ognjem Istine,

Zvjeri zacvile – logama...

Stisni me, ljubavi, stisni me!

Tim tvojim dugim nogama

I mazno prozbori. Slaži me!

Svijetu drsko pokaži –

Da tvoje butine nazime

Griju žestine – pralaži...

Prikradeš li se jeziku,

Il mašeš bijelim barjakom,

Grom strijelja u moliku!...

Tobom sam i njega rasplako!...

Ako noć blista – lažima,

Ti si joj najljepša omama!

Na njenim vranim konjima

Puzim za tvojim nogama –

Glad kad se kroz žud oglasi

Poviš zvjezdanih koliba...

O smutna ćudi! – miljem si –

Oprala sunce – od gliba...

Ranko Radović