Molitva
O bezdani gde si, sunovrati žala
utopila rime mladjanoga pera
orhidejo čula u men´ procvetala
´Bistvo u manjem moja sveta pera
I gde su te zdušne, kolovrate čudi
potisnule jari od svetlosne sfere
Gde nema prostranstva, pejzaža i ljudi
U sumračju izdana molitve i vere
Beli se, a jeca snop kroz siva, gusta
pepela što grca u kobnome situ
Gde ostade nada uboga i pusta
I pesnik sad vrzma u semena žitu
Zatočen u zvonu staklenca što ište
Ponizan, umoli zadnje prenoćište.
Milovan Arežina