Naiđu tako neka jutra
Naiđu tako neka jutra
u proljećе rano
uvijena pupoljcima badema,
drena i džanarike,
pjesmom ptica,
tugom u grudima,
sjećanjem na ljubav,
na drumove daleke,
nekazane riječi ljubavi
i jedne uplakane oči.
Naiđu tako neka jutra
i podmuklo tutnje u grudima,
ćute podmuklo pod jastukom i
bacaju sjenke dragog lica
po bolesno bijelom plafonu.
I ćutim,
ćutim,
čekam,
čekam,
čekam da zapjeva
ona mala, šarena, ptica na prozoru -
da magija običnog jutra
da smisao sjećanja
i ljubavi.
Naiđu tako neka jutra
Kad čekam tu malu pticu
Da zapjeva i sva sjećanja
Spoji u rano proljeće
i pupoljke badema
drena i džanarike -
da popusti bol u grudima.
Naiđu tako neka jutra...
Labud N. Lončar
