Najljepšu pjesmu život je ispisao
Život vremenom postaje rodna bašta,
Iz koje se prošlošću besciljno luta.
Sjećanjima svojim opušteno pluta,
Istinom, il´ čovjeka ponese mašta.
Što da pišem tužne pjesme beznadnice,
Ne prolazi nikom život kao bajka
Niti koga rodi i podigne majka
bezbrižna, uspavana, bez nesanice
Bolje lutat kroz sanjarenja lijepa.
Ruka u ruci pogled neuhvatljvi,
Poljubac skriveni, pomalo stidljivi
LJubav u srcu skrivena i slijepa
Vremenom dobije obojen smisao.
Najljepšu pjesmu život je ispisao
Vukosav Delibašić