Ne dozvoli
Ne dozvoli mi da postanem niko,
kad sujeta se u bijesu probudi.
Ne čekaj me sredinom proljeća,
čekam sjetno da minu kiše.
Neću da me vidiš kako plačem,
kažu da suze presuše srce
i u oku ne ostaje ništa.
Ne dozvoli da se sruše u tebi
one lelujave, lake noći.
Svoju sam kulu od karata
vratila za život unazad.
Opet gordo stoji na ivici.
Neću da me vidiš samu,
sa lažnim odrazom u mraku.
Kažu da ne mogu vrijeme da vratim
al’ ono ranjeno će opet da živi.
Vanja Parača