Ne zovem se Niko
Zovem se Nika
Ja sam ljubavnica mrtvog boga
Peti kamen od sunca
U moju majku niko nije posadio seme
Ja nemam klicu života, ni klicu smrti.
Zovem se Nika
Dodajem tegove snovimà
Ja sam plašt,crna kapuljača
Koja donosi mir
U veštim rukama Äželata
Ja sam piktogram,sakriven
U rasporedu mladeža
Ja sam odron
U rudarskom oknu podsvesti
Crv pun lažne prošlosti zemlje
Zovem se Nika
Ja sam sedma kora hleba, puna srama
Izmišljena linija između dobra i zla
Gde samo mrtvi nose odlikovanja
Gde vojske prečesto menjaju mesta
Sve ono što si našao, ne tražeÄ‹i ga.
Zovem se Nika
Tu sam kad vazduhom klize vrhovi biča
Kad stvarnost kreċe u galop
Ja sam ona što maše slepim putnicima
Kad brodovi napuštaju luku spuštenog sidra
Sva su dna preorana u mojim mislima
Živela sam u vodenici
Pre nego što se voda setila da postoji
Zovem se Nika
Velika sam kao glad
Moje je nebo puno nevidljivih ptica
Moji su oblaci zakucani
U mrtvačkim sanducima
Smejem se apostolima
Kad na duše nameštaju sedla
Ja sam nevina lutka,lutkarskog pozorišta
Moje konce niko nije
Držao u rukama.
Zovem se Nika
Ja sam vazduh pun gladnih skakavaca
Ja sam eksplozija tvog velikog univerzuma
Dali ste mi ime puno nerazumevanja.
Goran Matić