Neka te - Dušan Žarkov

Neka te

Našao sam te noćas

u svom zaboravu ,

skupljenu

na dnu srca ,

u mulju zapuštene ljubavi...

k´o siroče ,

i jedva sam prepoznao

tvoj nokat ...

dugačak ,

tup i bez sjaja .

Ne grebe me više .

I ne boli .

I bilo mi te žao.

Promjenula si se jako ,

pojela te rđa vremena ,

i nijema si , bez glasa .

Opala ti kosa

a očne duplje

pune pikavaca...

Ispušio te prkos

i stresao

u moju pepeljaru ...

Pričali su mi ,

da sa

izgubljenima

u svemiru

skupljaš moralnu

otpad ,

i da je sa ostacima ponosa

prodaješ po vašarima

na kojima maskirana lica

toče lažni sjaj

iz bokala

bez dna .

Pričali su mi

da često sjediš

na oblaku ,

bez sna ,

sa spužvom u ruci ,

da gledaš u daljinu

i da prošlost

brišeš ,

i da pišeš istoriju

po ukusu vlasnika

krova

ispod kojeg

ne pada kiša...

Izvrnula si mrak

naopačke ,

i djeliš letke

sa plastičnim osmjehom

za dane koji se

nikada neće roditi .

Dobra zabava

za dokone.

Kažu mi

da promijeniš glas

kad persiraš sebe

i tako dobijaš korak

pun samopouzdanja .

A meni te baš žao

što si siroče

u mom srcu...

Šta ostade

od onakve

gospodarice ...

Dušan Žarkov