Nemiri noći - Miroslav Mišo Bakrač

Nemiri noći 

Prate me tamom usamljene sjenke

Kaldrmama prljavih,slijepih ulica

Često nepoznate čujem zvuke daleke

Dok se znoj potocima sliva sa lica

Duško Nedović- Posrtanje u nepoznato

Nemiri noći

Putujem kroz noć punu more sive

Kroz neke prostore strane i daleke,

U meni strepnje nelagodne žive

PRATE ME TAMOM USAMLJENE SJENKE

Korak se sapliće, silna nemoć javlja,

Sjenke padaju preko naboranog lica,

Dok umorno hodam nemir me pozdravlja

KALDRMAMA PRLJAVIH, SLIJEPIH ULICA

Tišina noćna nekom jezom zjapi

U meni radja strahove neke,

Kao kroz blagi romor kišnih kapi

ČESTO NEPOZNATE ČUJEM ZVUKE DALEKE

I sve se tako kotrlja, odvija,

Preti da me proguta siva sumaglica,

Ko kamen na duši tjeskoba se svija

DOK SE ZNOJ POTOCIMA SLIVA SA LICA

Miroslav Mišo Bakrač

(Iz zbirke u pripremi)