Neprohod - Veselin Brnović Markišić

Neprohod

Moje su nebo prekrili oblaci tmasti,

Nada mnom su se nadvile sjenke mračne,

Slutim: na glavu će mi se srušiti, pasti,

A ja još loman lutam sudbom života načet.

Tek se rodih a za mnom već zvona zvone

Umjesto puta svud neprohod i stramputica,

Naučih samo prvi korak, a tijelo klone,

A nijesam ni riba, ni zmija, ni ptica.

Tražio sam istinu, biljeg, otkrovenje,

Trag svjetlosti, bljesak uma i zauma

A prate me obmane, utvare i sjene

I sad sam kao skitnica prašnjavog druma.

I već ne znam ko sam ni kuda idem

U mene se rasprtila sva raskršća i svi puti

Ni prijatelja ni druga nemam osim knjige

Pa više i ne znam gdje ću zamrknuti, a gdje osvanuti.

Veselin Brnović Markišić

Pročitajte još