(Ni) Duga ne umire kao pjesnik - Konstantin Jerinić Kolja
(Ni) Duga ne umire kao pjesnik
Ni duga ni ptica ne umru k’o pjesnik,
Rima, ta kruna bola steže jače,
Najljepše ljubavi umiru u stihu,
Al’ osim duše nema niko da plače.
Kad poeta umre, galaksija zadrhti,
I Nebo tad sebi dugi sprovod sprema,
Sve ljubavi nebeske ostanu bez rime,
Jer, ko će da ih piše kad pjesnika nema?
Samo Duga, utješna, Nebu i Poeti,
Vijenac iz ljubavi savije sveti,
Svjedok je ona pjesnikove patnje,
Jer zna, kad pati, lakše mu je mrijeti.
Konstantin Jerinić Kolja
