Novo nebo - Nebojša D. Stević
Novo nebo
Klečimo jedno pred drugim
Obnaženi do otkucaja, udaha, izdaha.
Ispovedamo se bezdodirno i bezglasno,
Zenicama,
Oko kojih su krošnje brestova
I uzorane njive u Božijoj bašti.
Ne sanjarimo na bdenju ni jutrenju,
Ne uzdrhtimo, jer ne spuštamo pogled,
Samo ponekad trepnemo istovremeno,
Najčešće u kasnu jesen, kad zagrakću vrane,
Iznad ledenih polja do kojih znamo put,
A nećemo se njime zaputiti,
Čak ni spremiti stvari za svaki slučaj.
Mi klečeći putujemo u druge predele,
Drugim drumovima,
Koji će se, kad se izbroji vreme
Spojiti na novom nebu
Iznad Novog Jerusalima,
Ukrašenom šestokrilnim pticama
Što pevaju pesmu o ljubavi i odanosti
U svetlim sazvučjima.
Nebojša D. Stević
_________________
Foto: Free NET