Odvedi me daleko
Ponesi me zadnji put sa smetlišta,
ne ostavljajući tragove za nama,
izbriši mirise da se ne osjeti ništa,
gazeći ružino trnje bosim nogama.
Samo me još jedan put digni iz blata,
i okupaj bistrom izvorskom vodom,
ne pozdravljaj mi ni sestru ni brata,
pođimo zajedno bez sidra brodom.
Pomogni jadnom grešniku da nađe luku,
negdje tamo kraj napuštenih dokova,
da sakrije svoj jad,gorki čemer i muku,
da se napokon oslobodi zarđalih okova.
Ostatak života provedimo zajedno,
ostavljeni na miru od ostalog svijeta,
živimo vječnošću kao da smo jedno,
spojeni u pupoljku dva rajska cvijeta.
Duško R. Nedović