Opsada
Predugo drži ova opsada
našu utvrdu u bespuću;
-ne bi smo otud išli, nikada,
ni da nam drugu ponude kuću.
Katranom gađ´u, đulad od plama
-poneko klecne, ali stojimo.
Vraćamo živim kokoškama,
(da misle imamo, postojimo!)
A bratija nam gloginje glođe,
kožu s´ opanka, Bože-me-´prosti...
U kazan što ga doneh, kad pođem
svarićete i moje kosti.
Ana Pravilović